Putopisi

Madrid

Srce koje kuca u ritmu Retira

Madrid nije samo grad u kojem živim; on je pozornica na kojoj se svakodnevno rađaju moji stihovi. Među njegovim širokim avenijama i skrivenim kutovima, jedno mjesto zauzima posebno utočište u mojoj poeziji – Park Retiro.

Retiro za mene nije samo park, već živi organizam koji mijenja boje s mojim raspoloženjima. On se provlači kroz mnoge moje pjesme kao tihi svjedok: od staklenih odsjaja Palacio de Cristal do duboke sjene stoljetnih stabala gdje su zapisani redci mojih zbirki. U Madridu sam naučila da poezija ne čeka tišinu radne sobe; ona se događa dok hodam po šuškavom lišću Retira, u samom srcu ove pulsirajuće metropole.

Nađimo se u Retiru
gdje se divim tvojoj ljepoti
ili u parku Capricho
Zapamtit ću sve što si mi rekao.
Molim te, nemoj kasniti.

Huelva, Andaluzija

Tamo gdje se šutnja pretvara u stihove

Postoje mjesta koja posjetimo, i postoje mjesta koja nas promijene. Huelva je za mene bila ovo drugo. U njezinim parkovima i ulicama, doživjela sam trenutak potpune stvaralačke jasnoće.

U jednom dahu, nošena mirisom vjetra i tišinom koja odjekuje, nastalo je pet novih pjesama. One su još uvijek neobjavljene, skrivene u rukopisu moje nove zbirke, ali njihovi korijeni pripadaju svjetlosti Huelve. To je grad koji ne nudi samo pejzaž, već duboki mir u kojem se svaka misao pretvara u stih.

Samo oni dubinu tuđe duše vide
i u njoj ljepotu pronaći mogu,
razgoliti se pred svima, na papiru, se ne stide
sve da svojim osjećajima donesu slogu.
Nije lako ljubiti poetu.

Alcalá de Henares, Zajednica Madrida

Dom u sjeni rodinih gnijezda

Alcalá de Henares za mene nije samo mjesto stanovanja; to je grad u kojem se književnost udiše s jutarnjom maglom. Živjeti u sjeni Cervantesova naslijeđa znači svakodnevno podsjećanje na snagu pisane riječi. Moja svakodnevica ovdje isprepletena je s klepetom roda na starim krovovima i mirom sveučilišnih dvorišta.

U tišini Alcale, svi moji dojmovi s dalekih putovanja po Španjolskoj pronalaze svoj mirni kutak i pretvaraju se u poeziju. To je moja kreativna baza, luka u koju se vraćam kako bih u stihove pretočila sol Huelve i tišinu Ciudad Reala. Ovdje je dom, i ovdje moja poezija dobiva svoj konačni oblik.

Vratili smo se na Plaza de Cervantes,
kamo sam prije išla sama,
prije nego što sam te upoznala, tamo sam provodila popodneva,
popodneva čitajući Cervantesova Don Quijotea.

Mérida, Ekstremadura

Grad u kojem kamen pamti povijest

Ne voliš žalostiti druge, a kamoli mene
ne dopuštaš da moja ljubav sama vene,
ti si moj, nisi tuđi i nisi ničiji
jer ti si tako drugačiji.

San Sebastián, Baskija

Grad mora, svjetla i nježnosti

Nisi sam jer ja te volim i to puno,
ti moja si zemlja, moje najljepše čudo,
moj si stalno, moj si sav,
vjeruj mi, više nisi sam.

Gijón, Asturijas

Grad u kojem more govori tišinom

Jednog dana bit ćeš moj,
moj jedini i savršen broj,
bit ćeš moja jedina misao
i života mog pravi smisao.

Alicante, Zajednica Valencije

Grad svjetla, mora i topline juga

Zaboraviti te i sve što si mi rekao,
a znaš da si moju ljubav teško stekao,
ne, ja ne mogu iz misli svojih tebe izbrisati
jer koliko te volim, ti to nikako ne možeš pojmiti...